„Vrlo je jednostavno. Svakim pobačajem zapravo je spašen život jednoj ženi. Jasno je kako su jedna jajna stanica i jedan spermij već živi. Ali ne predstavljaju „život“. Ovi pojmovi netočno se rabe u javnim debatama, naročito od strane vjerskih fanatika. Embrij je embrij, a dijete je dijete. Nitko za dijete neće reći kako je to „mlada stara osoba“. Isto tako, ne može se za embrij reći da je dijete."
C. Fiala je rođen 1959. na jugu Njemačke, u Stuttgartu, a medicinu je studirao na Sveučilištu u Innsbrucku. Tijekom studija objavio je letak o kontracepciji, ali bez pomoći urednika, jer su „kontracepcija i pobačaj bili tabu čak i u medicinskim školama“.
Odlučio se za specijalizaciju iz ginekologije i porodništva tijekom staža u općoj praksi. Godine 1995. radio je u bolnici u Francuskoj, gdje se prvi puta susreo s medikamentoznim pobačajem i stekao znanje o istome. Po završetku specijalizacije, C. Fiala je radio diljem svijeta, primjerice u Tajlandu, Švedskoj, Africi. „Rad u Aziji i Africi, gdje je pobačaj zabranjen, jako me se dojmio. Gotovo svakodnevno sam nazočio patnji i smrti žena zbog nestručno obavljenog i nelegalnog pobačaja. To što sam vidio graniči s nestvarnim. Možda upravo izraz „rat protiv žena“ najrječitije opisuje viđeno“.
Danas C. Fiala širom svijeta drži predavanja i izdaje brojne tekstove o ovoj tematici. Predsjednik je Međunarodnog udruženja stručnih društava za pobačaj i kontracepciju (FIAPAC) i član nekoliko sličnih udruženja. Godine 2005. stekao je titulu doktora znanosti na Karolinska sveučilištu u Švedskoj, a tema doktorske disertacije bila je „Unaprijediti medikamentozni pobačaj“.
Njegovo, za sada zadnje postignuće je Muzej za kontracepciju i pobačaj u Beču, www.muvs.org. Jedan sasvim poseban muzej i jedinstven u svijetu. U 4 prostorije prikazana je kontrola rađanja kroz povijest, kao duga i teška borba. Na bijelim i ružičastim ekranima prikazuju se tekstovi i slike iz kojih se može naučiti sve o kontracepciji, testovima za trudnoću i pobačaju – od prvih prezervativa načinjenih od životinjskih crijeva do prve „antibejbi“ pilule, „Enovid“, kao i svih vrsta intrauterinih uložaka, spirala, od kojih su neke vrlo neobičnih oblika. Također, mogu se vidjeti i razni instrumenti za obavljanje pobačaja, ali i šivaće igle i žbice od bicikala koje su korištene do 1960-ih, jer boljih instrumenata nije bilo.
„Želio bih da se mračna prošlost ne ponovi. Smrtnost od pobačaja nije prirodna katastrofa, nego rezultat zatvaranja oči pred problemom od strane političara“, kaže C. Fiala.
Isječak iz mjesečnika „Datum“, objavljenog u kolovozu 2006. Originalni tekst je na njemačkom i može se pronaći ovdje: datum_06_08.pdf